ANALIZA KRONIKE ŽUPE OPRISAVAČKE

I. Područje današnje župe Oprisavci od pretpovijesti do kraja XVII. stoljeća

S područja naše župe, uz Savu, kod Oprisavaca i Poljanaca, datiraju iskopine i nalazi iz doba Hallstadta (prema mjestu Hallstadtu u Austriji kod kojeg su pronađeni prvi ostaci starije periode željeznog doba, starosti oko 900. - 450. godina prije Krista), pa sve do razvijenog srednjeg vijeka. Većina nalaza je iz rimskog perioda.

Gajna, veliki pašnjak površine od oko 500 katastarskih jutara na području Oprisavaca, smješten između sela i Save, sada zaštićen krajolik, je nalazište spomenutih iskopina.

Pri izgradnji savskog nasipa 1963. godine uočeni su predmeti, te su zaštitne radove i obilježavanje Gajne kao rimskog lokaliteta obavili Katarina Petović, kustos Muzeja Brodskog posavlja i Branko Belić, kustos muzeja iz Doboja. Iskopavanja su vršena tek u ljetu 1984. godine i trajala su 4 dana. Radilo je pri tome pet brigadira sa Silvijom Jančevski, kustosom Muzeja Brodskog posavlja i studentom Josipom Lozukom. Iskopani predmeti pokazaju da je keramika gruba, naseobinskog karaktera, nejednako pečena, neuravnjene površine, posude su sivosmeđe boje s primjesama pijeska i kamenčića, ukrašene otiscima prstiju… pronađeni su i nalazi kasnolatinske i ranocarske keramike iz I. stoljeća: zdjele tanjuri, vrčevi, kadionice, posude za spremanje hrane (dolium) s tragovima slikanja crnom bojom te traonici (moratoriom) također za spremanje hrane. Pronađene su i srednjovjekovne posude: posude sive boje, potpuno sačuvane i posude s kultnim namjenama (nađene su obrnute s dnom prema gore i kostima dviju ptica unutra.)

Silvija Jančevski zaključuje da se radi o dužem trajanju naselja na Gajni i o smjenjivanju stanovnika od vremena Hallstadta do srednjeg vijeka.

U vrijeme rimske države, ovo područje oko tadašnje rimske Marsonije procvat doživljava u III. stoljeću, da bi potkraj IV. st. život postao nesiguran jer upadaju razni "barbarski" narodi. Sv. Jeronim u pismu svom prijatelju Heliodoru 396. godine događaje opisuje ovako: "Got, Sarmat, Kvad, Alan, Hun, Vandal i Markoman pustoši Panonijom. Zadavljeni su biskupi, poubijano svećenstvo, crkve leže u ruševinama, uz oltare privezani su konji, svuda se vidi tuga i užas, mnoštvo slika smrti."

Iako je Panonija formalno rimska carska zemlja, sve je nesigurnija. Na ovo područje upadaju Huni čiji je vođa Atila 441. godine opustošio Sirmium i Marsoniju. Ni Hune ni (Tote ne zanima vlast nad tim krajevima, nego su harali uz Savu sve do Siscije tražeći usputni plijen. Poslije 526. god. na ova područja prodiru Langobarđi, za njima Avari, praćeni velikim mnoštvom Slavena. Meandar piše da je 578. godine prešlo preko Dunava oko 100 000 Slavena. Tadašnje ruševine Marsonije Slaveni su zbog nepoznavanja latinskog jezika nazvali Stari Grad. Kasnijim dolaskom Hrvati se skučiše ovdje i započeše nov život (u VII. stoljeću). Tu su zajedno živjeli sa Slavenima, Avarima i rijetkim romanskim starosjediocima koje su Slaveni nazvali Vlasima. Vlasi su se za razliku od Hrvata povukli živjeti na brdske lokalitete diljskog prigorja. Hrvati i Slaveni bavili su se poljodjelstvom. Pošto su u selima živjeli rodbinski povezani, formirali su bratstva na čelu sa starješinama, a više bratstava činilo je pleme ili župu.

Postankom franačke države i propašću Avara 796. godine, Hrvati potpadaju pod starateljsku vlast Franaka te hrvatski knezovi postaju franački vazali. Do tada Hrvati (do tada nekršteni), prihvaćaju u vrijeme Karla Velikog kršćanstvo pa počinje u Panonskoj Hrvatskoj gradnja crkvi. Panonska Hrvatska se udružuje u doba Madžara s Dalmatinskom Hrvatskom i 925. godine, kad se knez Tomislav proglasio kraljem, zajednička hrvatska vojska broji 100 000 pješaka i 60 000 konjanika. Tu vojsku Madžari nisu bili u stanju nadvladati. Iz toga doba na ovim područjima oko tadašnjeg Starog Grada datiraju nalazi kao npr. čavli, brave, okovi za vrata, kao i naselja s 15 - 20 kuća i stotinjak stanovnika. Od XIII. stoljeća o širem području Starog Grada datiraju i prve pisane isprave. Ovo područje pripada Požeškoj županiji.

20. srpnja 1244. hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. daruje Đakovačkoj biskupiji Đakovo i Breznu. U darovnici se prvi put susreće naziv sela Broid ili Braid (današnji Brod). 1445, 1446, 1474. godine spominju se sela zapadno od današnjeg Slavonskog Broda, a naročito Tomica. Od 1474. datiraju podaci o upadanju Turaka u posavska sela zbog pljačke, koja su osobito stradala 1476. i 1477. god. Poslije 29. kolovoza 1526. (bitka na Mohačkom polju), Turci su osvojili i Slavoniju. Podaci kažu da su 1536. god. Turci u Slavoniji preveli na islam oko 40 000 kršćana za svega pola godine. Ljudi su "pristali" na islam da bi spasili živote i izbjegli ropstvo.

Između 1680. i 1694. vode se protuturski ratovi. Za to vrijeme Turci su u ova sela dovodili i doseljavali Vlahe pravoslavne vjeroispovjesti, potomke romanskih prastanovnika. Vlasi su za njih održavali red kod rimokatolika i donosili bogat plijen. Ti Vlasi se u tursko doba nisu smatrali Srbima. Njih je tek kasnije pravoslavna crkva u Hrvatskoj poistovjetila sa Srbima. U to vrijeme Turci u Slavoniju naseljavaju i etničku grupu Šokaca iz Bosne. Naše područje i područje Broda oslobođeno je od Turaka u listopadu 1691.

Zbog postupnog širenja korita rijeke Save i njenog periodičnog plavljenja pašnjaka Gajna, današnje selo Oprisavci se formiralo oko 1 kilometar sjevernije i uzdužno uz rijeku Savu. O podrijetlu naziva sela Oprisavci postoji, prema predaji i zapisima nekoliko različitih tumačenja:

               A) naziv proizlazi iz tri riječi:

                  1. Selo je postavljeno u polukrug kao polovica slova O (zbog polukruga kojeg kod Oprisavaca pravi riječno korito Save)

                  2. Pri (uz)

                  3. Savi

Dakle, O + pri + Savi = Oprisavci.

               B) da su se žitelji ovog naselja često dovikivali s prekosavskim susjedima "O, prisavci"

               C) da naziv potječe od glagola "obrisati", te bi bili (Obrisavci ("što će biti prije podvala negoli istina", Stevo Kokanović, župnik, u "Liber memorabilium" iz 1925.)

               D) da su ljudi iz Bosne pred Turcima bježali preko Save k današnjim starosjediocima, a progonio ih na konju neki turski paša vičući za njima: "O, pori Savi, venite et possedite bona data vobis quae illi habere recusarunt sed maluerunt hic manere et pagum Oprisavce facere." ("Oj, vi savski krmci, koji ste radije htjeli tamo ostati i osnovati selo Oprisavce, dođite i posjedujte dobra koja su vam dana, a kojih se odrekoste." - Matej Lukačić, u zapisniku s kanonske vizitacije 1833.)

Međutim, smiješno je da bi Turčin govorio latinskim jezikom(!?) i već spominjao naziv tome naziv Oprisavci kao da selo već postoji. Po tome naziv Oprisavci nije proizašao iz rečenice: “O pori Savi.” Najvjerojatnije je naziv Oprisavci proizašao iz navoda pod A) i B) .

Iz 1698 g. datiraju podaci o veličini sela Oprisavci. Te godine Oprisavci su imali dvadeset kuća, odnosno zadruga. Iz tih godina datira svega šest prezimena čiji potomci i danas žive u Oprisavcima: Alasić, Beraković, Đanešić, Đurinac, Kurkutović i Vladić. Zanimljivo je da se tih godina uzgajalo svega dvadesetak krava, desetak volova, četrdesetak svinja, sijalo svega desetak jutara žita i uvozilo tridesetak vozova sijena.

Vojna krajina za obranu od Turaka formalno postoji još od 1522. Bolje ju je organizirao kralj Ferdinand (1527. – 1564). Od tada Vojna krajina i Hrvatska postaju bedem obrane zapadne kulture i civilizacije pod nazivom "antemurale christinianitatis" predzid kršćanstva.

II. Područje župe Oprisavci u XVIII. i XIX. stoljeću

Čardaci su bili podignuti najmanje tri metra iznad zemlje da hi se bolje branio prilaz čardaku, a i da bi bili zaštićeni od poplava u vrijeme izlaska Save iz svog korita kada je plavila, zbog visokog vodostaja, pašnjak Gajnu. Postojala su tri tipa čardaka na stupovima: otvoreni, zatvoreni bez balature (trijema), zatvoreni s balaturom. Po podacima iz 1718. čardaci su bili na Gajni: Cz Poliancze (u Poljancima), te u Oprisavcima: Cz Bogaz, Cz Strug, Cz (Tajich (Gajić) i Cz Ugliara ("Paljevine"). Iako je čardak turskoperzijska riječ, korištena je kod nas, dok su naši mještani turske prekosavske stražare-čardake zvali karaulama.

 Vezano za ovo vrijeme podaci iz 1719. godine: (u manuskriptu đakovačkog biskupa Petra te đakovačkog kanonika Petra Lukića iz 1750. i dr. Franje Bertića iz 1854.) govore o zastupljenosti uzgoja hrvatskog ovčarskog psa. Ovog psa još u XIV. stoljeću (1374.) spominje biskup Petar i naziva ga Canis pastoralis Croaticus (Hrvatski pastirski pas). On dalje navodi da je pas visok oko tri pedlja (oko 45 em), obrastao crnom valovitom dlakom, a glava kratkom dlakom. Dobar je za čuvanje stoke ali i kuće. Smatra se da su ga Hrvati doveli sobom u ove krajeve. 23. lipnja 1969. njegov standard i njegovu autohtonost priznala i međunarodna kinološka federacija (FCI) zaslugom dipl. ing. Stjepana Romića iz Zavoda za veterinarstvo Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je vršio istraživanja i selekciju sve od 1935. - 1977. Širenjem legala hrvatskih ovčara došlo se do čak 70 štenadi registriranih u Kinološkom klubu “Brod" u 1993. što je 1/3 uzgoja hrvatskog ovčara u Hrvatskoj. Najveći broj uzgajivača je iz sela Oprisavci, općina Oprisavci.

No, vratit ću se povijesnim podacima: Prema zapisniku crkvene kanonske vizitacije od 3. lipnja 1730. u Oprisavcima je već trideset kuća i oratorij sv. Roka. Poljanci imaju 12 kuća, a nema kapelice. U T. Kutima postoji 20 kuća i oratorij sv. Luke. Sva tri sela pripadaju u župu Garčin gdje službuje upravitelj župe o. Augustin Blažević. Oprisavačko groblje smješteno je uz Savu na "bajeru" (obali Save). Vidljivo je da je selo Oprisavci bogatije za deset kuća, tj. zadruga u odnosu na 1698. godinu. Godine 1733. za Oprisavačku kapelicu izliveno je zvono od 26 kg. Proizveo ga je Martin Feltl u Grazu. Po zapisniku kanonske vizitacije od 1. srpnja 1746. u Oprisavcima postoji 50 kuća s 315 stanovnika. U selu je kapelica sv. Augustina, bivši oratorij sv. Roka. Poljanci broje 20 kuća i 80 duša. Zvono visi na gredama jer nema kapelice. U Trnjanskim Kutima je trideset kuća sa 142 osobe. Postoji kapelica sv. Luke. Ova tri sela su filijala župe Garčin (Capellania localis). 1769. god. Oprisavci imaju 70 kuća, 100 bračnih parova, odnosno 471 stanovnika. Postoji nova kapelica izgrađena 1765. i posvećena sv. Šimunu i Judi. Izgrađena je u dvorištu između hambara i bunara, okrenuta zapadu. U Kutima je ove godine 68 bračnih parova, odnosno 352 stanovnika u 40 kuća. Kapelica sv. Luke "udarena je interdiktom" tj. zbog trošnosti zabranjeno je služenje obreda u njoj. U Poljancima je 11 kuća, 14 bračnih parova, 72 stanovnika i još nema kapelice.

Zbog širenja korita Save i plavljenja, pri čemu razina vode oscilira od najnižeg do najvišeg vodostaja oko 9 metara, 1772. godine izgrađuje se prvi savski nasip. Rade ga "rabotari". Povišenje nasipa vršeno je 1880. godine i od 1953. iako su Oprisavci zaštićeni od poplave rijeke Save.

U zapisniku kanonske vizitacije iz 1775. vidi se da je kapelica sv. Šimuna i Jude stara 10 godina, obnovljena. Ima zvono od 40 libara (libra - starorimska mjera za težinu - funta - 560 grama). Osim tog zvona u selu, na stupu, postoji još jedno zvono od 45 libara. Groblje više nije uz Savu, već se nalazi uz crkvu i služi za Oprisavce, Poljance, Kute i dio Bickog Sela. U Poljancima je tada 16 kuća sa 144 stanovnika, a u Kutima 33 kuće s 271 stanovnikom. Carica Marija Terezija bijaše u ovo vrijeme prva zasnovateljica školstva u Habsburškoj monarhiji uopće, a napose za Krajinu. 1780. godine njen sin nasljednik Josip II. odlučio je da se njemačka škola mora ustrojiti u svakoj satniji u Krajini. 1782. godine u zapisniku crkvene vizitacije piše da je drvena kapelica sv. Šimuna i Jude dotrajala za nepunih 20 godina, te je zabranjeno njeno korištenje. Garčinski župnik Mlađenović je nezadovoljan ovim župljanima. Kaže da "oni neće na vjeronauk, nedjeljom voze žito, idu u goste, neće na mise i zapuštaju službu božju." Godine 1791. postavljen je pri župi Garčin kapelan - svećenik pater Dominicus Tureček (Dominik Tureček) sa stalnim sjedištem u Oprisavcima. Ovaj oprisavački kapelan se potpisuje kao "administrator Ecclcsiae ss. Simonis et Judae in Oprisalcze" (vidljivo u Matici krštenih, 28.XI.1792.). Iako je župa Garčin "Mater ecclesia" ; a Oprisavci, Poljanci i Kuti "Capellania localis", naslućuje se da je ovo početak osamostaljivanja župe Oprisavci za ova tri sela. Godine 1797. župni administrator p. Dominik Tureček, svoje zadnje godine službovanja u Oprisavcima (1791.-1797.), se potpisuje kao "administrator eccl. S. Cruics" gdje se prvi put uočava da će ova župa, kada postane samostalna, nositi ime sv. Križa. Crkva dobiva ime "Uzvišenje sv. Križa" 1797. jer je te godine izgrađena nova drvena crkva. Bila je udaljena 400 koraka od kapelice sv. Šimuna i Jude. Pokrivena je trskom, jednostavna i skromna, s tri oltara. Jedino se ističe krasna propovjedaonica ljubičasto obojena. Nema ispovjedaonice. Crkva je blagoslovljena i otvorena 14. rujna 1797. na blagdan Uzvišenja sv. Križa. Blagoslovio ju je brodski župnik Ivan Lipljanić. Široka je 3,5 orgija, duga 7 i visoka 3,5 orgija. Ima zvono iz 1733., preneseno iz kapelice.

Još je 1780. car Josip II. donio odluku o osnivanju njemačke škole pri svakoj satniji. To nije ni zaživjelo, a 1799. god. car Franjo I. određuje da se ta njemačka c.k.trivijalna škola ustroji za svake dvije satnije jedna. Vidi se da još nema pučkih hrvatskih škola. Župa Oprisavci postaje samostalna 1804. god. s filijalama Poljanci i Kuti. Po zapisniku kananske vizitacije od 4. lipnja 1811. vidi se da je crkva izgrađena 1794. u lošem stanju. Još je uvijek bez stropa. Crkvena blagajna ima 350 forinti, koje čuva vojni povjerenik. Župni stan je drven, dosta dobar, ima četiri sobe. Postoji drvena staja za četiri konja i krave. Dvorište je veličine 15x15 orgija, postoji šljivik i oranica te dvije livade od 2 i 4 kj. udaljene oko 1/4 sata hoda od crkve. Livadu su župljani po zapovijedi Ratnog vijeća poklonili župi. Župnik je Joannes Vuicsich (Ivan Vujčić) koji je i vojni svećenik. Zapisao je da su župljani poslušni, da nema javnih psovača, te da se kolo igra samo poslije večernjih misa. Župnik Vujčić je također zapisao da za vrijeme njegovih prethodnika Turečeka i Jankovića nije bilo župnog stana. Znači, župni stan je sagrađen između 1804. (osamostaljenje župe Oprisavci) i 1811. (godina pisanja ovog zapisnika o vizitaciji). U to vrijeme još nema u Oprisavcima ispitane babice koja bi pomagala pri porodu djece. Zanimljivo je da su tih godina župljani godišnje davali župnika i slijedeće lukno: dva osmaka pšenice, udovci osmak ili polovicu osmaka kukuruza. Davalo se i tzv. malo lukno: sir, pile, nešto lana itd. U zapisniku kanonske vizitacije od 26. srpnja 1818. navodi se da je crkva ista, ali sada pokrivena crijepom i da ima strop, ofrajkana i objeljena. Župa ove godine ima: u oprisavcima 846 duša, u Poljancima 129 a u Kutima 342. Župnik Simon grasso ( u Oprisavcima od 1814. do 1820. ) zapisao je o svojim vjernicima, grdeći ih: “Seljani mladom nedjeljom idu u Svilaj i tamo daju milostinju, uplaćuju mise i daju svilajskom župniku domaći bez (platno) a ja ne mogu pristojno obaviti procesiju s Presvetim, ne šalju djecu na katekeze i kršćanski nauk, osim u Korizmi.”

Pri vizitaciji od 15. rujna 1833, navodi se da je u Oprisavcima nova zidana crkva. Narod cijele župe pravio je ciglu za crkvu na dva mjesta u selu: Na “Krbedjedu” i “Maksimirskoj zemlji” a plaćeni majstori su pekli ciglu. Sve drvene potrepštine dala je brodska imovna općina sa sjedištem u Vinkovcima, a sav novčani trošak dala je država. novu crkvu je gradio “kralj i narod” 1830. i 1831. g. Crkva je široka 6, a duga 12 orgija. Toranj je visok 15 orgija. U vrijeme gradnje crkve župnik je bio Josip Vranješević ( od 1827. do 1832.). Tako su Oprisavci dobili novu veliku zidanu crkvu koja je zamijenila drvenu, staru 65 godina. Novu crkvu Uzvišenja sv. Križa je 14. IX. 1832. na dan Uzvišenja SV. Križa blagoslovio brodski župnik dr. Đuro Hartman. Istovremeno s gradnjom crkve, 1830. gradi se novi župni stan sa 6 soba, nova zidana staja te nova pecara.

Uskoro, po posveti crkve, u dvorištu obitelji Đanešić (kasnije je tu kuća stolara Grgurića, a danas imanje Antuna Grgurića) izlivena su dva zvona, tako da nova crkva ima, uz malo zvono iz 1733., ukupno tri zvona težine 327, 217 i 30 libara. Dva veća novoizlivena zvona je 13. rujna 1833. posvetio i blagoslovio đakovački biskup Sučić, jedno u čast sv. Đurđa, a drugo u čast sv. Križa.

U Spomenici škole Oprisavci, 1830. godine se navodi: za vladanja Njegovog c.k. apostolskog Veličanstva cara Ferdinanda V. u pukovniji brodskoj pod zapovjedništvom Friedricha Rittera von Seidla osnovaše se prve narodne škole. Takva jedna škola je u Oprisavcima utemeljena 1831. za sela Oprisavce i Poljance. U tim školama se počelo učiti čitanje, pisanje, računanje i vjeronauk. 1831. u Oprisavcima je izgrađena prva drvena zgrada škole, uz mjesnu stražu. Prvi učitelj je Jozo Beraković iz Oprisavaca. 1833. učitelj je Antun Maričević iz Sibinja, 19-godišnjak, te Dohrožinski iz Požege, 1835. Žaverija Stanišić iz Poljanaca, 1836. Jozo Beraković iz Oprisavaca, 1838. Alojzija Vukovarac iz Svilaja, 1840. Joakim Beraković, 1842. Franjo Emanović iz Poljanaca... U Kutima je 1833. učitelj Matija Lović iz Donje Bebrine, star samo 14 godina.

Zapisnik kanonske vizitacije od 21. kolovoza 1842. kaže da je 1839. dovršen župni stan. U Kutima je drvena zgrada škole koja je izgrađena 1835. a u njoj 1842. službuje učitelj Toma Radovanović iz Kuta. 1846. godine u Oprisavcima se na istom mjestu gradi nova škola, druga po redu. 1847., 18. listopada blagoslovljena je novoizgrađena kapela sv. Luke u Kutima, veličine 6 x 3 orgija s tornjićem i zvonom posvećenim u čast sv. Đurđa. Iste godine gradi se škola u Poljancima.

Po zapisniku o kanonskoj vizitaciji od 21. svibnja 1851. u Oprisavcima je 742 mještana, u Kutima 430, a u Poljancima 140. Od 1851. godine u Oprisavcima je učitelj Stanko Alasić, 19 godišnjak, a u Kutima 50-godišnji Tomo Radovanović. 1856. na crkvu je stavljen crijep. Do tada je 25 godina bila pokrivena daskom. Iste godine toranj je pokriven limom, postavljeni su oluci (žljebnjaci) i na vrh tornja željezni križ. 1860. godine preko starog poda u crkvi stavljen je novi od cigala složenih kvadratno. 1863. učitelj u Oprisavcima je Stanko Alasić koji je učiteljevao neprekidno od 1851. sve do 1. siječnja 1893. (punih 41 godinu). Učitelj u Kutima je mještanin Mato Mikolčević. Župnik Matej Lukačić je zabilježio da su 1863. u ova tri sela župe Oprisavci živuće starosjedilačke slijedeće obitelji: u Oprisavcima Beraković (30 kuća), Markulić, Kovačević, Ivić, Živković, Luketić, Đurinac, Andročević, Marinčić i Madžarević; u Poljancima Stanišić. Kovačevič, Jaredić i Emanović; u Kutima Radovanović, Kožić Dabčević, Mikolčević, Mirković i Gruić. Ostali stanovnici su iz Like , Hrvatske, Bosne i Kranjske i to iz: Brloga, Perušića,Bjelca u Bosni, Udina (Kranjska).

1870. kupljen je od župne crkve sv. Stjepana u Brodu na Savi za župnu crkvu u Oprisavcima drveni oltar ``veliki" ,jer je stari potpuno dotrajao. Pokrajnji oltar sv. Antuna crkvi je nabavio o u Novoj Gradiški i darovao učitelj Stanko Alasić. Drugi pokrajnji oltar Bl. Djevice Marije poklonila je gospoda Marta Alasić, učiteljeva supruga. Zato su na taj oltar postavljeni kipovi sv.. Stanka i sv. Marte. 1871. za vladanja Franje Josipa I., a u vrijeme generala topništva Antuna Mollinaria ,koji je tada upravljao Krajinom) stupio je na snagu novi. školski zakon za Krajinu. Tim –zakonom naimenovani su okružni školski nadzornici. U početku je školski nadzornik bio Živko Vukasović, podrijetlom iz Beravaca 1873. i 1874. nadzornik je Antun Lisac, najzaslužniji za ovo područje jer se za vrijeme njegovog službovanja od imovine: općine dobilo 100 tisuća forinti kojima se izgradilo i opremilo više pučkih učionica. 1871. godine Oprisavačku školu pohađa 43 dječaka i 49 djevojčica. 1877. izgrađena je nova škola: zidana, prostrana i lijepa (današnja "stara škola").

24. studenoga 1878. naše područja zahvatila je savska poplava "kakvu ne doživješe stoljeća", da bi 1879. bila još jača poplava, ali s brda. 1. kolovoza 1811. Krajina potpada pod vladu bana Ladislava Pejačevića, kraljevskog namjesnika za Trojednu Kraljevinu: Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. 31. listopada 1888. izišao je zakon o uređenju pučke nastave i obrazovanja učitelja. Učitelj Stanko Alasić 1. siječnja 1893. odlazi u mirovinu, a dolazi učitelj Filip Cvrković, koji je do tada službovao u Slakovcima. Ove, 1892/93. školske godine prva četiri razreda pohađa 75 učenika, a opetovnu školu 27, što je ukupno 102 učenika. Za župnikovanja Franje. Fabijanovića 1897. (17. rujna) nabavljene su za crkvu orgulje za 1250 forinti. Prvi orguljaš bio je Antun Fabijanović, učitelj. Odjel za bogoštovlje i nastavu Visoke kraljevske zemaljske vlade, 15. srpnja 1889. donosi naredbu pod brojem 6798 po kojoj je rimokatolička školska mladež obvezna "redovito se pričešćivati, ispovijedati i pohađati službu božju." Iste godine općinsko zastupstvo bira, a kotarska oblast u Brodu i Županijska oblast u Požegi potvrđuju četiri člana školskog odbora i tri pomoćna člana za školu u Oprisavcima. Tadašnje pučke škole, iako namještajem i učilima prilično siromašne, imale su i školsku knjižnicu. Tako je npr. školske godine 1896/97. u Oprisavačkoj školi bilo u učiteljskoj knjižnici 965 primjeraka, a u učeničkoj 68 primjeraka, što je ukupno 1033 primjerka knjiga. Odlaskom učitelja Antuna Fabijanovića u Osijek (23. ožujka 1899.) namještena je u Oprisavcima učiteljica, gospođica Franjka Messner, samo do kraja školske godine, a od 1. rujna 1899. dolazi učitelj Matija Jelić. U školi se pokazala potreba za još jednim učiteljem (prevođenje škole u dvorazrednu, zbog većeg broja učenika). Odobrenjem školskih vlasti, u Oprisavce dolazi učiteljica Tereza Lisac, tako da školstvo Oprisavaca u XX. stoljeće ulazi s dva učitelja i ukupno 124 učenika. Međutim, zbog nedostatka prostora od 1899/1900. školske godine I. i II. razred pohađa nastavu u privatnoj kući Antuna Berakovića kbr. 12.

III. Područje župe Oprisavci od početka XX. stoljeća do 1941.godine

Ove školske godine završilo je ukupno: 61 učenik, 60 učenica, a u opetovnici 6 dječaka i 14 djevojčica, što je ukupno 141 učenik. Godine 1907 i po odlasku učiteljice Martinčević dolazi učiteljica Dragica Hirc. Učitelj Josip Beraković u rujnu 1906. dobiva dekret za odlazak u Bučje, no na temelju žalbe - ostaje. Isto tako, rujna 1907. biva premješten u Nuštar, žali se i ostaje u Oprisavcima. Neslaganjem učitelja s ponekim mještanima, te s kapelanom Milanom Henčom (koji službuje od 1907.-1909.) dolazi i do sudskog spora pri čemu je kapelan M.Henč 23. studenoga 1909. osuđen na sudu u Požegi "na 25 mjeseci tamnice". (Spomenica škole Oprisavci). 31.prosinca 1908. Pučka škola Oprisavci učlanila se u "Društvo sv. Jeronima" u Zagrebu, te otvorila knjižnicu.

U jesen 1909. u Oprisavce na službi dolazi župnik Stjepan Rancinger (1909.-1913.). Za njegovo vrijeme 1910., napravljena sa nova crkvena klecala jer su stara dotrajala. Iste godine je uzidana nova ograda ispred crkve i postavljene željezne šipke. Također preko dva stara sloja poda u crkvi postavljen novi pod iz kamenih pločica ukusnih boja. Postavljen je gromobran od vrha križa na tornju do tla. 19121 počelo je restauriranje i uređenje. 1912 godine, propadanjem Gospodarske podružnice u Oprisavcima optužen je tajnik Podružnice učitelj Josip Beraković za pronevjerui grube povrede službenih dužnosti i suspendiran 7. lipnja 1912., a uz učiteljicu Valtrović naimenovan je novi učitelj Stjepan Sivoš (od rujna iste godine). 31. kolovoza 1913. učiteljica Valtrović premještena je u Beravce, a od tog dana učiteljica Marija Muljević iz Beravaca. u Oprisavce, gdje je službovala punih 27 godina (do 1940.). Premještanjem župnika Rancingera 1913., za upravitelja župe u listopadu dolazi župnik Sibislav Vincek. Zapisnik kanonske vizitacije od 3. svibnja 1914. kaže da je crkva uređena i popravljena. Crkva ima tri zvona. Budući da je oko 1860. napuklo od upotrebe veliko zvono, a srednje oko 1885., ove godine su ta zvona pretaljena (prelivena) u Đakovu. Pretalio ih je majstor Antun Blazina iz Zagreba.

U srpnju 1914. počinje Prvi svjetski rat. Svaka seoska kuća bila je dužna dati kola, konje i kočijaše za ratne potrebe. Svi mlađi i sposobni muškarci odoše u rat "proti Srbiji", te svi težački i poljoprivredni radovi ostaše na teret ženama. 28. srpnja 1914. (na dan početka rata) i učitelj Sivoš odlazi u vojsku, te je uz učiteljicu Muljević u rujnu i listopadu radio u školi Marko Beraković (k.br. 74), učiteljski pripravnik III. tečaja. Međutim, i on odlazi u rat gdje nestaje za vrijeme tzv. "Brusilovljeve ofanzive". 1915. U Oprisavcima umire službujući župnik Sibislav Vincek. Od lipnja do listopada iste godine privremeni upravitelj župe je Vinko Čajkovac. Te godine je učitelj Josip Beraković oslobođen optužbe, te postavljen za privremenog upravitelja općine Svilaj. Tih ratnih godina sve više se javlja glad i neimaština u Oprisavcima i okolnim selima. Od 1915. (do 1919.) župnik u župi Oprisavci je Franjo Kasper. U ovo ratno vrijeme kad se sve izdvajalo za vojsku na red su došle i crkve. 11. rujna 1916. iz crkve Oprisavci rekvirirana su (oduzeta za potrebe države, za "najvažnije ratne svrhe") dva crkvena zvona, a 25. rujna 1916. i treće zvono ("veliko"). "Veliko" zvono je teško 305 kg, "srednje" 161 kg i "malo" iz 1733. teško 26 kg. Tih dana oduzeta su i oba zvona (56 i 10 kg) u Trnjanskim Kutima i jedino zvono (22 kg) iz Poljanaca. Pošto je župa ostala bez zvona, dobavljeno je zvono iz crkve iz Pakraca (težine 50 - 60 kg). Kućani su potom sami nabavili jedno malo zvono. U siječnju 1918g. u školu se vraća učitelj Josip Beraković. Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba dosta ljudi je krivo tumačilo slobodu te su počele pljačke i razaranja. Noću 30. listopada 1918. u Oprisavcima je potpuno opljačkano imanje trgovca židova čija je kuća bila nasuprot crkvi, uz zgradu učiteljskog stana. U srpnju ove godine (2R. VII. 1918.) u Oprisavcima je pri školi osnovan prosvjetni tečaj "Mladi poljodjelci" za mještane Oprisavaca, Poljanaca i T.Kuta.

Predavanja o unapređenju poljoprivrede vodio je učitelj J.Beraković uz stručne predavače, tijekom 1919. Odlaskom župnika Kaspera u Lipovac od 1. listopada do 18. prosinca 1919. službuje župnik Vladoje Holik. 5. siječnja 1920. u Oprisavcima je počela komasacija zemljišne zajednice. Školske 1921/22. godine u Spomenici škole zapisano je da pri školi društvo malih ratara uređuje školski vrt. Učitelj je nabavio dvije rasplodne krmače, tri ovce i ovna i dva jata rasplodnih kokoši, te je to medu mladim ratarima podijeljeno radi daljnjeg uzgoja. U zapisniku kanonske vizitacije od 20. rujna 1922. zapisano je da u crkvi besplatno svira na orguljama pravnik Galkovski. Očito je da se župnik Marko Tvrtković ne slaže s prosvjetnim djelatnicima jer je zapisao: "Trovatelji mladeži su učitelj i učiteljica. Ima u župi pet nevjenčanih parova. Ima i javnih bogopsovača. Nedjeljom ne rade, ali igraju i pijančuju. Muškarci slabo idu u crkvu, slabo se ide i u školu". 1. lipnja 1923. premješten je (po kazni) u Svilaj, a 2. lipnja na njegovo mjesto dolazi župnik Stevo Kokanović, podrijetlom iz Gundinaca. Kokanović je počeo pisati "Povijest župe Oprisavci" ("Liber memorabilium").

Za njegova župnikovanja, za filijalu Poljanci, majstor iz Zagreba Antun Blazina izlio je zvono težine 50 kg i postavljeno je u toranj 15. kolovoza 1925. Iste godine obnovljena je kapela u Trnjanskim Kutima: popravak krova, žbuke, prozora, novi pod, ugrađena troja nova vrata... Zbog dotrajalosti oltara u crkvi Oprisavci seljani su odlučili prikupiti sredstva za gradnju novog kamenog (mramornog) oltara. 8. svibnja 1925. Svećenik S.Kokanović, Mato Beraković i Antun Kovačević iz crkvenog odbora, te Josip Beraković, učitelj i Luka Beraković, kao zastupnici sela, sklopili su ugovor s klesarom Martinom Štefančićem iz Varoša o izgradnji tog novog oltara visine 5 metara (za 30 000 dinara). Međutim, oltar je s velikim zakašnjenjem dovršen i postavljen tek 1. svibnja 1926. (Iako je ugovoreni krajnji rok bio 8. rujna 1925.). Župnik Kokanović, bolestan od tuberkuloze pluća, umire 8. veljače 1928. Nakon njega za župnika ponovno dolazi Marko Tvrtković i ostaje do 1933., do svog umirovljenja. Potom, od 1933. do 1935. župom upravlja Đuro Tomašić.

U travnju 1935. učitelj J. Beraković odlazi na bolovanje te je umirovljen, a na njegovo mjesto dolazi mlada učiteljica - početnica Paula Veličan, te radi uz učiteljicu Mariju Muljević, upraviteljicu škole. Od siječnja 1936. u župi je župnik Josip Šercar. Ove godine donacijom mještana kupljena su, povećana i postavljena nova zvona u crkvi Oprisavci. Posvetio ih je đakovački kanonik Josip Sokol. Međutim, u kolovozu 1936. svećenik J. Šercar oženio je učiteljicu Paulu Veličan koja je iz škole otpuštena odlukom ministra prosvjete 23. rujna 1936. i sa Šercarom napustila Oprisavce. Šercar apostolira, te postaje grkokatolički svećenik. I školu, na mjesto Paule Veličan-Šercar dolazi 2. prosinca 1936. učitelj Božo Vidaković. Za upravitelja župe imenovan je svećenik Mirko Gazivoda koji je već 1937, imenovan upraviteljem župe u Sibinju. Uprava župe je tada povjerena župnicima susjednih župa: Stjepanu Santo iz Garčina i Juliju Rožiću iz Klakara. Tek 1938. dolazi novi župnik - Franjo Pohn, koji ostaje do 1941. U proljeće 1940. umirovljena je dugogodišnja oprisavačka učiteljica Marija Muljević, a sam u školi te godine radi Josip Zagorac, dotadašnji nadzornik, dok te godine učitelj Božo Vidaković postaje sreskim školskim nadzornikom. 1940/41. u školi rade supruzi Stjepan i Ružica Zagorac.

IV. Oprisavci od 1941. godine do 1990. godine

Od 1947-48. uvodi se i kombinirani odjel za V. i VI. razred. 1948/49. u školi su učitelji Emil i Štefanija Mikulić, bračni par. Ističu se u prosvjetnom i društvenom radu te su s mještanima uvježbali Skahespearovog "Romea i Juliju" nastupajući po većim okolnim mjestima. 1948. godine u Oprisavcima je izgrađen veliki društveni dom materijalom iz državne šume te ciglom koja je oduzimana od mještana Oprisavaca i okolnih sela, za koje su tek kasnije dobivali minimalnu naknadu.

Te godine u Oprisavcima (prema popisu stanovništva) je 1180, u Poljancima 355, a u Kutima 515 stanovnika. Školske ¸1951/52 godine rade učitelji – početnici Vilim i Dragica Čop. Te godine njihovom zaslugom u školi uspješno rade: kazališna i lutkarska družina, mladi esperantisti, modelari i vezlje. 1952. god. osnovana je u Oprisavcima i folklorna družina koje do tada nije bilo u selu. Nastupala je na smotrama u Oprisavcima, Garčinu i Slavonskim Brodu. 22. lipnja 1952. godine u Oprisavcima je osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo. Školske 1952/1953. u školi su učitelji Antun i Terezija Jagar i učiteljica Dragica Breslauer, a 1954/55 uz bračni par Jagar radi i učiteljica Zdravka Vukotić. 1955/56 škola Oprisavci postaje osmogodišnja i u njoj radi pet učitelja sa završenom učiteljskom školom te škola “postaje žarištem sela i u njoj život buja od jutra do kasne noći” zapisao je tadašnji kotarski inspektor Vinko Šterfanek. Te godine pregrađena je jedna učionica da bi se dobio dodatni prostor za novu učionicu. 1956. godine Poljoprivredna zadruga Oprisavci nabavlja u Senti, kod glazbara Bocon Lajoša 16 tambura (6 prima, 4 a bas prima, 2 e bas prima, 2 burgije, 2 čelovića) i daje školi na korištenje pod vodstvom učitelja Ilije Biondića.

Od tada su proradili omladinski i učenički tamburaški, folklorni, dramski i pjevački zborovi koji su uspješno nastupali na smotrama. Iste godine za župnika dolazi mladi 25-godišnji svećenik Ivan Jemrić koji je uspješno djelovao i preporodio župu. 1962. godine odlazi na studij u Rim gdje je doktorirao, te u studenom 1967. Stekao naslov "doctor utrisque iuris et advocatus Sanctae Romanae Rotae". Od 1. siječnja 1967. postaje predavačem na Visokoj Bogoslovnoj školi u Đakovu. Do 1957. škola Oprisavci bila je osmogodišnja "B" tipa. Te godine postaje eksperimentalna s uvođenjem stranog jezika (francuski) i ima osam čistih odjela (I.- VIII). Od 1961/62. školske godine zbog reorganizacije općina, škola Oprisavci postaje područna škola Osnovnoj školi Garčin sa sjedištem u Garčinu.

Odlaskom župnika Jemrića u Rim na studij od 8. rujna 1962. za župnika je postavljen vlč. Andrija Šuljak.

13. travnja 1964. brodsku okolicu pogodio je jak potres. Iste godine, u ljetu, prišlo se obnovi crkve koja je potresom prilično pogođena. Izvršeno je "stezanje" bočnih zidova crkve i obnovljen je toranj. U rujnu se prišlo horizontalnoj izolaciji crkve zbog vlage u zidovima. Cijelom dužinom crkve izbijana je cigla i vršeno podbetoniravanje crkve uz postavljanje izolacije. Naredne, 1965. iznutra i izvana na crkvi je obijena žbuka u visini 3 metra da bi se zidovi srušili te kasnije opet ožbukali. U jesen iste godine uz sakristiju s istočne strane crkve dozidana je vjeronaučna dvorana. 1. listopada 1966. župnik Andrija Šuljak odlazi na studij u Rim na Papinsko sveučilište "Gregoriana" gdje je l8. prosinca 1971. doktorirao braneći radnju "Strossmayer i I. vatikanski sabor". Za župnika župe Oprisavci 1. listopada 1966. postavljen je Boško Rimac. Tih godina i u selu se vidi napredak. Provedeno je više značajnih akcija:

- 1960. godine otvorena je Pošta u Domu koja pokriva sela Oprisavce, Poljance, Trnjanske Kute i Donju Bebrinu; počela je izgradnja betonskih staza kroz Oprisavce i trajala nekoliko godina; otvorena je Veterinarska ambulanta u zgradi današnje zdravstvene ambulante (i radila samo dvije godine).

- 1961. godine uvodi se mjesni samodoprinos za elektrifikaciju sela.

- 1966. godine Oprisavci su 27. studenoga priključeni na električnu mrežu. Iste godine struju su dobili i Poljanci i Trnjanski Kuti. Vatrogasno društvo nabavlja televizor za mještane sela (jer je svega nekoliko TV aparata u selu).

1967. godine prelaže se krov i izrađuju novi prozori na crkvi u Oprisavcima.

1968. godine mladu misu ima Vinko Beraković (Šćepić). U Poljancima je izvana uređena crkva, postavljen novi oltar i nova ograda oko crkve.

- 1909. godine u T. Kutima prof. Franjo Gruić imao mladu misu. Za tu prigodu obnovljena je crkva u Kutima.

- 1971. godine ova tri sela dobivaju prvi put autobusnu veru sa Slavonskim Brodom. Mještani Kuta su u Zagrebu nabavili novo crkveno zvono teško 103 kg, te tako, uz dotadašnje malo, imaju dva zvona. Po popisu stanovništva u Oprisavcima je 1179, u Poljancima 346, a u Kutima 428 stanovnika.

- 1972. godine iskopan je arteški bunar uz oprisavački društveni dom. Temeljito je uređen župni stan izvana.

- 1974. godine (l. svibnja) u Oprisavce dolazi za župnika Stjepan Belobrajdić. U Poljancima mještanin mladomisnik Andrija Križanović ima mladu misu.

- 1977. godine: (17.IV.) uz brojne goste iz političkog i društvenog života za mještane Oprisavaca, Poljanaca i Kuta otvorena je zdravstvena ambulanta. Odlaskom župnika Belobrajdića 1. studenoga dolazi novi svećenik Mirko Štrok.

- 1978.: Crkva, sakristija i vjeronaučna dvorana crkve Oprisavci su uređene iznutra, obojeni zidovi, obnovljena stolarija. Isti radovi su obavljeni i na crkvi u Poljancima.

- 1979.: 14. listopada u Oprisavcima je svečano proslavljena 25-godišnjica Konjogojske udruge Oprisavci.

1983.: referendumom od 27. veljače u deset istočno-posavskih sela usvojena je izgradnja istočno-posavske magistrale od Ruščice do Sikirevaca. 24. ožujka u Ruščici je svečano obilježen početak asfaltiranja prve dionice ceste od Ruščice do Trnjanskih Kuta.

1984., 18, studenoga, zastupnik u Saboru Hrvatske dr. Josip Zmaić pustio je u promet asfaltnu cestu Ruščica - Oprisavci. Radovi su nastavljeni prema Novom Gradu odnosno Jarugama i Sikirevcima.

1988., u siječnju, Oprisavci, Poljanci i T.Kuti su priključeni na telefonsku mrežu.

27. prosinca 1987. i 26. veljače 1988. na području općine Slavonski Brod izglasan je samodoprinos za izgradnju objekata u prosvjeti i zdravstvu.

U travnju 1989. usvojena je lista prioriteta po kojoj je izgradnja nove škole u Oprisavcima na prvom mjestu. Zamjenom zemljišta sa župom Oprisavci, kako hi se proširila lokacija za zgradu škole, moglo se prići izgradnji nove školske zgrade. 26. srpnja svečano je postavljen kamen temeljac te su se radovi tijekom 1989. i 1990. užurbano odvijali. Radove izvodi poduzeće "Novogradnja" Slav. Brod uz brojne kooperante.

V. Oprisavci od 1990.godine do danas

Tijekom ljetnih praznika 1990. godine pristiže namještaj i oprema za novu školu. Ove godine rađeno je na promjeni mreže škola općine Slavonski Brod, te će od jeseni u novu školsku zgradu u Oprisavcima dolaziti učenici iz Trnjanskih Kuta, Poljanaca, Oprisavaca (bivše područje škole Garčin), te iz Svilaja, Stružana, Zoljana, Prnjavora, Kupine i Novog Grada (bivše područje škole Donji Andrijevci). Škola Oprisavci s navedenim područjem od 1. rujna 1990. pripada kao područna škola, školi "Vladimir Nazor" Slavonski Brod. Upravitelj područja škole Oprisavci je Antun Beraković, a škola s učenicima navedenih sela u ovoj školskoj (1990/91.) godini broji ukupno od I. do VIII. razreda 298 učenika. Školska godina je počela sa zakašnjenjem, zbog dovršenja radova, tek 10. rujna.

-29. rujna 1990. svečano je otvorena nova školska zgrada uz nazočnost mještana Oprisavaca, okolnih sela i preko dvije stotine pozvanih gostiju. Otvorio ju je dr. Jozo Meter, predsjednik Skupštine općine Slavonski Brod, posvetio je biskup đakovački msgr. Ćiril Kos, dok je o školstvu u Oprisavcima govorio upravitelj škole Antun Beraković. Nova škola je površine 1600 m2, ima osam učionica, uredske prostorije, športsku dvoranu od 280m2, čitaonicu, kuhinju, knjižnicu, kotlovnicu, vanjsko asfaltno igralište.

U veljači 1991. za školu je nabavljeno pet novih tambura, te se namjerava početi s obukom učenika u sviranju. U proljeće 1991. u školu je uveden, nakon preko 40 godina, vjeronauk kao izborni predmet.

Utemeljenjem nove Hrvatske države (30. svibnja 1990.), te donošenjem Ustava Republike Hrvatske (22. prosinca 1990.) Srbija i JNA, pod izgovorom očuvanja jedinstva SFRJ, počinju agresiju na Sloveniju, a potom i na Hrvatsku. 4. listopada 1991. Nad Oprisavcima je srušen helikopter jugo-vojske. Nastava u školi Oprisavci i u ostalih šest područnih škola počinje tek u prosinc1991. zbog ratne opasnosti. Već u ožujku 1992. zbog općih i zračnih opasnosti, prekida se nastava i s prekidima traje do 27. svibnja kad prisilno završava školska 1991/92. godina. 2. svibnja te godine crkvu u Oprisavcima raketiraju dva aviona JNA. 30. kolovoza ujutro u 6,30 sati Oprisavci su iz Bosne napadnuti s dvadesetak granata. Pogođena je crkva, škola, župski i učiteljski stan i više kuća u središtu sela. Napad je ponovljen 6. rujna. Velike su materijalne štete, no srećom ljudskih žrtava nije bilo. Zbog takve ratne situacije u ljeto i jesen 1992. učenici ovog područja su bili izmješteni u Stari Grad na Hvaru, Bjelolasicu i Suhopolje (kod Virovitice). Postupno se saniraju oštećeni objekti te nastava školske 1992/93. godine počinje u prosincu 1992., a u Oprisavcima 4. siječnja 1993. Školska godina, sa skraćenim planom i programom, završava 30. lipnja.

U lipnju 1993. u dvorištu škole održana je Prva županijska smotra pasa hrvatskih autohtonih pasmina, u organizaciji Kinološkog društva "Brod" i Kinološkog kluba "Hrvatski ovčar", na kojoj sudjeluju pasmine: Hrvatski ovčar, Dalmatinski pas, Istarski gonič i Posavski gonič.

Oprisavci su od ove godine središte općine Oprisavci koja obuhvaća deset sela: Oprisavci, Trnjanski Kuti, Poljanci, Svilaj, Sredanci, Stružani, Zoljani, Kupina, Prnjavor i Novi Grad. Na izborima u ovim selima pobijedila je Hrvatska seljačka stranka te je i načelnik općine član te stranke.

Život ovih sela istočne posavine i župe Oprisavci se normalizira. Školska godina 1993/94. normalno počinje, no, 6. studenoga 1993. iznenada, poslijepodne, iz Bosne, prekosavski četnici s desetak granata pogađaju školu (4 granate) i središte sela. Pri tom napadu smrtno je stradala učiteljica Kata Beraković, a njena kćer teško ranjena. Sutradan škola je ponovno pogođena s dvije, i crkva s jednom tenkovskom granatom. Zbog popravaka na školi školska godina se nastavlja tek u prosincu i završava u lipnju 1994. Zbog blizine prekosavskih četnika mještani ovih sela uz Savu su u neprestanoj napetosti. Unatoč tome u lipnju 1994. ponovno se održava smotra hrvatskih pasmina pasa, ali ovo je 1. državna smotra u Oprisavcima na kojoj sudjeluju uzgajivači iz svih područja Hrvatske. Potom su uzgajivači Hrvatskog ovčara iz Oprisavaca sudjelovali na međunarodnoj smotri pasa u Bernu u Švicarskoj gdje je pas "Ban" uzgajivača Ivana Berakovića-Brice osvojio II. mjesto.

1. rujna 1994. počinje nova školska godina. S tim datumom u župu Oprisavci, po odlasku župnika Slavka Kovačevića u Gradište, iz Brodskog Varoša dolazi za župnika Stjepan Sokolović. U jesen 1994. škola organizira obuku učenika u sviranju, kako bi se nakon četrdesetak godina u Oprisavcima obnovila slavonska tradicija. Nabavljen je u prosincu i bas, kako bi se kompletirali osnovni instrumenti.

Škola Oprisavci rješenjem Ministarstva prosvjete iz srpnja i rujna 1994. postaje samostalna, te će se do kraja školske 1994/95. godine potpuno razdvojiti od škole "Vladimir Nazor" Slavonski Brod. Privremenim ravnateljem imenovan je 23. rujna 1994. Antun Beraković, dosadašnji upravitelj škole. U veljači 1995. u Oprisavcima je osnovano kulturno-umjetničko društvo "Zlatno klasje", a u ožujku pri školi učenički športski klub "Prisavac" koji će kod učenika razvijati športske vještine u rukometu, nogometu i stolnom tenisu.

Najnoviji važan događaj za područje naše županije je oslobađanje Okučana od krajinskih četnika (1. i 2. svibnja 1995.) tako da je cijelo područje Brodsko-posavske županije potpuno oslobođeno i na njemu uspostavljena vlast Republike Hrvatske. .

Nema više podataka jer je radnja iz 1995.godine.

Toliko o povijesti Oprisavaca a ostale podatke očekujte uskoro.